Ono što vidimo zavisi uglavnom od onoga što tražimo...
Galerija SINGIDUNUM, Kneza Mihaila 40, 25.4.- 8.5.2019.g.
Milan Simić
Svetovi u travi, na papiru
Ono što vidimo zavisi uglavnom od onoga što tražimo... U istom polju poljoprivrednik će primetiti useve, geolog fosile, botaničar cveće, umetnik boje, sportista prostor za igru. Iako izgleda kao da svi posmatramo iste stvari, mi ne vidimo pojedinačno isto, pa ni ono što bi trebalo da vidimo. Milan Simić Mika već duže od četrdeset godina istražuje svetove različitih viđenja jednih istih, mnogima neprimetnih stvari. Decenijama on sakuplja lišće, cveće, grančice, ptičja gnezda ili plodove kao što su ljute papričice, suši ih i samo njemu poznatom autentičnom tehnikom, presuje, utiskuje u umetnički grafički papir. Na taj način stvara jedinstvene otiske, odraze nečijeg postojanja i poput fosila skamenjenih u krečnjačkoj steni, čuva zauvek uspomenu na neke male, ali njemu vrlo bitne stvari u životu.
Proizvode svoje jedinstvene tehnike presovanja nazvao je jednostavno - presancima. U njima on prepoznaje ne samo naročite oblike poznatih voljenih predmeta, već i otiske davnih života, susreta sa njima i emocije koje oni nose. U Mikinim presancima vidimo svetove, davno nastale i davno nestale, ali i one prisutne i danas. Vidimo istoriju, događaje koji su ostavili trag ovekovečene na hartiji umetnika. Svaki presanac je jedinstven, neponovljiv u prostoru i vremenu, svaki govori svojim jezikom, neku svoju priču. Na nama je samo da uronimo u nju i da slušamo govor cveća, travki, lišća, grančica...
Mikin umetnički jezik je jedinstven kontinuirani proces metafora, a istorija njegove semantike je aspekt istorije kulture. Jezik je istovremeno živo biće i muzej fosila ili otisaka živih bića u umetničkoj hartiji. Kao takvi, Mikini radovi predstavljaju mikromuzeje istorije života na Zemlji i zapise mnogih civilizacija koje su se na njoj dogodile.
Da li ste ikada uronili u ogromnost prostora i vremena razmišljajući o njihovim otiscima koji nas danas okružuju na svakom koraku? Mikini presanci vam otvaraju vrata da na njihovim moćnim krilima poletite nad bezdanom prošlosti kao kada vas ruka magičara drži u vazduhu. Posmatrajući ih, imate osećaj kako prodirete, od šava do šava, od sloja do stratuma i otkrivate pod Mikinim hartijama stanovitu unutrašnjost beogradskog Kalemegdana, život gradskih parkova, šuma, staza.
Poput ingenioznog naučnika, Mika se igra slojevima zemaljske istorije, istražuje mikrosvetove i okamenjuje ih na svojim listovima hartije. Posmatrajući ih, naš um shvata da ovi fosiloidni artefakti pripadaju prepotopnim civilizacijama, a pomoću ovih malih listova hartije mi dobijamo sposobnost da dosegnemo ne samo pogledom već i umom do milijardi godina i milijardi naroda koji su čak zaboravili uspomenu na čoveka, pa i neuništivu božansku tradiciju, a čiji pepeo i drugi fizički ostaci svetlucaju obasjani suncem na površini Mikinih hartija. Da li je Mika samo umetnik? Ili je filozof? Možda pesnik? On je sve to. Štaviše, on je stvaralac novih svetova, koje rekonstruiše iz nekadašnjih, nestalih kosmosa, sadržanih u jednom suvom listu ili cvetu.
Slobodan Maldini
Tekst je u potpunosti preuzet sa portala Turistički klub Srbije