Ispitivanjima je utvrđen veliki sadržaj SiO2 koji je nastao kao posledica tercijarne vulkanske aktivnosti. Sama struktura ovog silifikovanog drveta sastoji se iz opala-CT, opala-A i minerala gline što ukazuje na strukture četinara – jele (Abies sp.) Površina zaštićenog prostora iznosi 5 ha. Prvi put je zaštićen 1962. godine kao „Nalazište ostataka okamenjene šume u Mataruškoj banji, na mestu zvanom Lojanik“, a zatim je 1989. godine registrovan kao arheološko nalazište.

Danas vegetaciju ovog prostora čine kserofilne šume kitnjaka Quercetum montanum i kseromezofilne šume kitnjaka i cera Quercetum petreaa-cerris. Na širem prostoru razvijene su čiste sastojine šuma hrasta kitnjaka na serpentinitu. One imaju poseban značaj jer su prilično očuvane, a stabla zrela. Prostor oko spomenika prirode nije naseljen.