Slano kopovo

Specijalni prirodni rezervat Slano kopovo prostire se na području zapadnog Banata, u dolini reke Tise. Nalazi se severoistočno od Novog Bečeja, od koga je udaljeno oko 5 km. U prošlosti Tisa je često menjala svoj tok i korito i tako plavila okolni prostor čime su se formirale brojne bare i močvare. 


Tokom 18. veka pristupilo se isušivanju brojnih močvara, ali takva sudbina nije zadesila i Slano kopovo. Ono danas predstavlja depresiju pravca severozapad – jugoistok. Površina zaštićenog prostora iznosi 976,44 ha.

70-tih godina javljaju se prve inicijative za zaštitu ovog prostora, da bi 1989. godine, sa površinom od oko 600 - 700 ha, bilo uvršteno u listu najznačajnijih područja ptica u Evropi. Tek 2001. godine dobija status Specijalnog Rezervata Prirode kao prirodno dobro od izuzetnog nacionalnog značaja I kategorije. 

Na području Rezervata ustanovljena su tri režima zaštite, I, II i II stepena.

- I stepen zaštite obuhvata površinu od 217,1367 ha, i to jezero Slano kopovo sa priobalnim tršćacima i Malo, odnosno Poštaš kopovo.

- II stepena zaštite obuhvata površinu pod livadama i pašnjacima na severnom, južnom i delu između kopova u ukupnoj površini od 220,0667 ha.

- III stepena zaštite obuhvata poljoprivredne obradive površine u iznosu od 539,2455 ha.

Zbog specifičnog područja, pa i klime, Slano kopovo  odlikuje veliki broj biljnih vrsta, pre svega slatinske biljke i halofiti: ceklenjača (Salicornia europaea), panonska jurčica (Suaeda pannonica), obična jurčica (Suaeda maritima), panonski zvezdan (Aster tripolium var. pannonicus), pozni zumbul (Scilla autumnalis),

Priobalni pojas Rezervata karakteriše močvarna vegetacija, najviše tršćaci (ass. Scirpo-Phragmitetum phragmitetosum), dok od zajednica visokih šaševa, mestimično se javlja asocijacija Carici-Typhoidetum (Phalaridetum arundinaceae).

Slano kopovo predstavlja jedno od najvažnijih staništa ptica u Srbiji, zato što se ovde gnezde vrste atipične za Panonsku niziju, a karakteristične za pontsko – kaspijske slatine i morske obale. Do sada je zabeleženo oko 220 vrsta ptica, među kojima su najznačajnije: Grus grus, Charadrius alexandrines, Recurvirostra avosetta, Panurus biarmicus, Falco vespertinus i druge.

Fauna sisara čini 25 vrsta iz redova Insectivora, Lagomorpha, Rodentia, Carnivora i ArtiodactylaNa najzaslanjenijim delovima slatine prisutne su: Sorex araneus, Sorex minutus, Talpa europaea, Erinaceus concolor, Microtus arvalis, Ondatra zibethica, Apodemus microps, Vulpes vulpes, Mustela nivalis.