Zrenjanin u Drugom svetskom ratu

Zrenjanin je grad i jedan od najznačajnijih centara AP Vojvodine, ujedno je i sedište istoimene opštine i Srednjobanatskog okruga. Gotovo šest vekova nosio je naziv „Bečkerek“ koji je 1935. godine promenjen u „Petrovgrad“, po kralju Petru I Karađorđeviću.


Nemačke trupe ušle su u grad 14. aprila 1941. godine i on postaje sedište okupacione vlasti za Banat. Gradu je vraćen prvobitni naziv, otpočelo se sa hapšenjima i konfiskacijom imovine a ubrzo je otvoren zloglasni koncentracioni logor kroz koji je tokom rata prošlo više hiljada ljudi. Stanovništvo je pružalo otpor okupatoru pod okriljem Komunističke partije Jugoslavije tako da je iz ovog kraja sedam narodnih heroja poginulo u borbi, oko 2 500 ljudi je streljano a oko 10 000 prošlo kroz zatvore i logore. Grad su oslobodile jedinice Crvene armije 2. oktobra 1944. godine zauzevši komandu nad svim značajnim gradskim objektima. Na dvogodišnjicu oslobođenja, 2. oktobra 1946. godine, grad dobija ime po revolucionaru, jednom od organizatora ustanka u Vojvodini i narodnom heroju Žarku Zrenjaninu.

  • Spomenik palim Crvenoarmejcima 1944. godine – podignut je 1947. godine prema projektu Aleksandra Solodova u Parku Pionira;
  • Spomenik žrtvama racije fašističkog terora u Karađorđevom parku – podignut na mestu gde su obešeni rodoljubi iz Pančeva. Projekat je napravio arhitekta ruskog porekla a izradio ga je kamenorezac Aladar Tuner iz Zrenjanina. Zapravo predstavlja spomen-gorbnicu sa oko 200 stradalih sa teritorije čitavog sreza.
  • Spomen-park na Bagljašu – sastoji se od Spomenika žrtvama fašističkog terora i spomen-kosturnice borcima Crvene armije. Spomenik žrtvama fašističkog terora podignut je 1945. godine prema projektu Aleksandra Milanova i Aleksandra Petričića, na mestu gde je okupator strljao veliki broj rodoljuba. U nesposrednoj blizni nalazi se i spomen-kosturnica Crvenoarmejcima sa oko 220 stradalih.

 

Vladimir Lukić

dipl. istoričar