Futoški park

Futoški park se nalazi u Novom Sadu, nedaleko od centra grada, na terenu gde izbija više geotermalnih voda. Podignut je oko Jodne banje u prvoj deceniji 20. veka u mešovitom stilu, kombinovanjem elemenata francuskog i engleskog stila. Zavod za zaštitu prirode Srbije 2005. godine je park stavio pod zaštitu kao Spomenik prirode botaničkog karaktera površine 8,13 ha. Očuvanost, kulturno-istorijski značaj i bogatstvo dendroflore osnovne su vrednosti ovog parka.


Prvi arterški bunar bušen je 1897. godine sa ciljem da se obezbedi voda za snadbevanje grada. Međutim, otkriveno je da je voda lekovita, pa je počela eksploatacija u zdravstvene svrhe. Kraj njega je i podignuta prva drvena baraka koja je služila za kupanje. Drugi izvor bušen je 1924. godine, a treći 1953. Danas postoji ukupno 7 bunara. U peiodu od 1908. do 1910. godine trajala je izgradnja zgrade jodnog kupatila po projektu arhitekte Imrea Frančeska. Pored nje je 1931. izgrađen hotel “Park”.

Prvo idejno rešenje za uređenje parka dao je mađarski arhitekta Armin Pec - Mlađi (1855 - 1927), ali njegov projekat nije realizovan, ali je autor druge verzije rešenja, čije ime nije poznato, imao slične elemente kao i Armin u planu uređenja iz 1912. godine. Projekat obnove parka uradio je Ratibor Đorđević 1962. pa je i 2 godine kasnije izvršena delimična rekonstrukcija. U vreme podizanja parka posađene su brojne egzotične i autohtone vrste, tako da je danas prisutno preko 100 varijeteta i formi dekorativne dendroflore. Uglavnom dominiraju visoki lišćari, od kojih je najznačajnija mečija leska sađena u duge drvorede. Tu su i druge alohtone vrste poput sofore, magnolije, tulipanovca, crnog oraha. Autohtone vrste tipične za nizijske predele koje rastu ovde su hrast lužnjak, bela topola, vez, žalosna vrba. Od četinara javlja se crni bor, beli bor, Pančićeva omorika i močvarni čempres. Žbunastih biljaka ima oko 33 vrsta, uglavnom lišćarskih:mahonija, leska, sirijska ruža, rani jasmine, vatreni trn, pajasmin i uglavnom su sađene u grupama duž staza.

Sa severne strane nalazi se hotel “Park”, dok se u jugoistočnom delu prostiru stare zgrade banjskog lečilišta i noviji stambeni objekti, dok se u jugozapadnom delu nalazi jezero. Sam kompleks banje je zaštićen kao spomenik kulture od velikog značaja. Iako se park održava potrebno je izvršiti obnovu. Prvobitna organizacija prostora je relativno očuvana, ali neke fontane ne rade i čak ni sami izvori nisu vidno obeleženi. Neka stabla je potrebno ukloniti jer nisu dobrog zdravstvenog stanja, a cvetni elementi su ono što najviše nedostaje.