Kosančićev venac

Kosančićev venac predstavlja najstariji srpski urbani deo Beograda, nastao u prvoj polovini XVIII veka na kasnosrednjevekovnom naselju, ali njegov ubrzani razvoj počinje po odlasku Osmanlija iz Srbije (i Beograda) 1867. godine.


Obuhvata prostor od Kalemegdanske tvrđave do Brankovog mosta. Naziv je dobio po srpskom srednjevekovnom vitezu Ivanu Kosančiću, čijia se bista (delo srpskog skulptora Petra Ubakvića) nalazi u istoimenoj ulici. Uporište Kosančićevog venca bilo je oko Saborne crkve da bi se naselje postepeno širilo. Vremenom on postaje upravni, kulturni i crkveni centar Beograda i obnovljene srpske države. Pored ostalog, na Kosančićevom vencu nalazi se i zgrada Patrijaršije, mesto nekadašnje Narodne biblioteke stradale u bombardovanju Beograda 1941. godine, konak kneginje Ljubice, kuće viđenijih Beograđana (Sime Markovića, Mihajla Petrovića Alasa, Dimitrija Krsmanovića), najstarija srpska kafana „Kafana ?“, ali i mesta sa nalazima naselja i nekropole rimskom Singidunuma.

 

Vladimir Lukić
dipl. istoričar