Kukavica

Između Leskovca i Vranja nalazi se planina Kukavica. Pripada Rodopskim planinama, a najviši vrh je Vlajna (1.442 m). Postoje brojne legende kako je Kukavica dobila naziv, u nekima se pominje Marko Kraljević, u nekima Kosovski boj, a u nekima istoimena ptica. Usečeni kolski putevi kroz duboke šume predivan su ambijent za vožnju iskusnim biciklistima. Kroz planinu je kanjon usekla reka Vučjanka. Na Kukavici se nalazi i Skobaljić grad - grad srpskog vojvode Nikole Skobaljića koji je vladao ovom oblašću za vreme Đurađa Brankovića. Od 1986. godine Skobaljić grad je proglašen kulturnim dobrom Republike Srbije. Nikola Skobaljić je podno grada sazidao i crkvu na čijim ruševinama je 30-tih godina podignuta nova crkva posvećena Svetom Jovanu. 


Preko ove planine vodi stari put koji spaja Leskovac i Vranje i ujedno predstavlja najkraću vezu između ta dva grada. Danas najčešće korišćen od strane biciklista. Idući ovim putem skoro na ulazu u Vranje nalazi se još jedna srednjovekovna tvrđava. To je Markovo kale. Ime je dobila po Marku Kraljeviću. Pretpostavlja se da je sagrađena u 13. veku.

Planina Kukavica je gotovo u potpunosti pokrivena borovom i hrastovom, stogodišnjom bukovom šumom, ali i obiljem lekovitog bilja.  Kroz neobične litice planine i stene planine Kukavice protiče reka Vučjanka, koja je, zbog svoje bistrine i odlika, odlično stanište planinske pastrmke. Jedna od blagodeti reke Vučjanke je i mekoća njene vode, zbog koje je krajem 19. i početkom 20. veka ovde i začeta tekstilna industrija i svojim tekstilnim proizvodima proslavila Leskovac i okolna mesta širom sveta. U Vučju postoji jedinstveni i veoma zanimljiv Muzej tekstila, kao odeljenje Muzeja Leskovac, koji svakako treba posetiti.

Planina Kukavica je dragulj juga Srbije. Na Kukavici, ali i njenoj okolini od desetak kilometara, nema nijedne fabrike, ni zagađivača. Zato je Kukavica stalno prirodno stanište mnogobrojnih životinjskih i biljnih vrsta, a ljubitelji prirode je smatraju za vazdušnu banju.