Parkovi Vrnjačke banje

Parkovi Vrnjačke banje predstavljaju više parkovskih prostora ili tačnije izmenjenih šumskih staništa koji su povezani u jedan sistem koji ima specifične funkcije: estetske, kulturne, bioekološke, urbanističke itd. Zaštićeni su zakonom kao Spomenik prirode ukupne površine 22,64 ha. Administrativno pripadaju opštini Vrnjačka banja, najpoznatijem banjskom lečilištu u Srbiji koje leži na 220 m nadmorske visine ispod planine Goč.


Najveću vrednost ima Centralni banjski park na koji se nadovezuju parkovi na lokacijama “Goč”, “Stara pošta”, “Švajcarija”, Dečiji park, park na lokaciji mineralnog izvorišta “Jezero” i drvored duž Vrnjačke reke. Uređeni su kao mešavina francuskih klasičnih parkova i karakterističnih sloodnih formi iz engleskih parkova. Njihova povezanost je i  od velikog značaja za zaštitu ptica koje su najprisutniji predstavnici faune. Centralni park je podignut oko današnjeg Termomineralnog kupatila 1892. godine po projektu inženjera Franc Vintera. Tokom 1952. godine uređeni su parkovi na lokacijama izvorišta “Slatina”, “Jezero” i Dečiji park, a 1979. park oko izvora “Snežnik”. Uz Centralni park severno od kupatila sa druge strane ulice Cara Dušana nadovezuje se park “Stara pošta”. Naspram njega sa leve strane Vrnjačke reke je park “Švajcarija”, dok se Dečiji park nadovezuje na Centralni i osim visoke vegetacije obogaćen je i sportskim terenima.

Parkove naseljava isključivo šumska ornitofauna: ćuk, gugutka, zelena žuna, crni kos, veliki detlić, sirijski detlić, zeba, vuga, čvorak, žutarica, mali slavuj, poljski vrabac, zelentarka itd. U vreme seoba, tokom proleća i leta, ovde su prisutne i muharice i grmuše čevrljuše. Vegetaciju čine 128 vrsta, od kojih 77% pripada četinarima. Najzastupljeniji rodovi su Picea, Acer i Fraxinus.

Parkovi su puni spomenika koji su posvećeni znamenitim ličnostima srpske istorije. Najstariji među njima je spomenik kralju Aleksandru Karađorđeviću iz 1938. godine. Tu su i skulpture naših i stranih vajara, fontane i česme i Muzički paviljon u severnom delu Centralnog parka.

Sama morfologija terena, izvorišta mineralne vode, rečni tokovi i postojeći sistem zelenila doprinose poboljšanju mikroklimatskih uslova prostora te parkovi imaju veliki značaj za turizam i rekreaciju.