Stari Sajam

Izgradnja Starog Sajma predstavlja jedan od velikih graditeljskih poduhvata nekadašnje Kraljevine Jugoslavije. Naime, na levoj obali Save, opština Beograd ustupila je oko 360 000 m² zemljišta i na taj način pokrenuta je izgradnja velikog sajamskog prostora ali je i najavljeno korišćenje ovog do sada neiskorišćenog dela gradske opštine. 


Prvo je sagrađano pet Jugoslovenskih paviljona, a zatim Centralna kula, Italijanski, Mađarski, Rumunski, Čehoslovački i Spasićev paviljon, tako da je najveći deo posla obavljen do svečanog otvaranja Prvog beogradskog sajma 11. septembra 1937. godine. Druga faza završena je  1938. godine i obuhvatala je izgradnju Turskog i Nemačkog paviljona. Sajam je ubrzo postao ozbiljan poslovni centar Jugoslavije ali i centar zabave i razonode Beograđana. Prvi televizijski program na Balkanu emitovan je 1938. godine iz jednog od paviljona Sajma od strane holandskog „Filipsa“. Čehoslovačka fabrika automobila „Škoda“ je konstruisala na Sajmu toranj visok 74 metara, koji je korišćen za obuku padobranaca iz svih delova Jugoslavije. Nažalost, dalji radovi su prekinuti izbijanjem Drugog svetskog rata.

Tokom ovih događaja prostor Sajma pretvoren je u logor u kome je stradao veliki broj Jevreja ali i drugih, političkih neistomišljenika nacističke Nemačke. Logor je bio aktivan od oktobra 1941. do jula 1944, kada je raspušten a poslednji zatvorenici su prebačeni u druge logore ili pušteni. Dobrim delom oštećen sajamski prostor izgubio je svoju prvobitnu namenu. U narednom periodu za prostor Sajma su predviđani brojni projekti ali do danas nijedan nije realizovan.

 

Vladimir Lukić

dipl. istoričar