Velika senica

Velika senica je strogo zaštićena divlja vrsta ptice koja se nastanjuje u listopadnim i meštovitim šumama, podgorinama i mozaičnim predelima, vopoplavnim i ravničarskim šumarcima, parlozima i parkovima. Gnezdi se u prirodnim dupljama detlića koje su napuštene, pukotina u ruinama i zidovima, a može se gnezditi i u veštačkim kućicama. Gnežđenje obavlja dva puta godišnje: prvi put od 20. marta do 10. aprila, a drugi put u periodu od 1. juna do 1. jula. Broj jaja u leglu nije uvek isti, varira od 9 do 14 ili od 7 do 10, u zavisnosti od jedinke do jedinke.


Velika senica svuda je stanarica, a njeno rasprostranjenje je široko na prostoru čitave Evrope. Nije zastupljena na Islandu, a u ostalim delovima Evrope nastanjuje se između 70 i 35 stepena severne geografske širine. Kao što je česta vrsta ptice i u ostalim delovima Evrope, tako je i u Srbiji. Reč je o gnezdarici koja predstavlja najčešći tip senice koji je prisutan na svim staništima sem visokoplaninskih do 1500 m.

Nakon završenog reproduktivnog ciklusa, navedena vrsta prelazi mala rastojanja, ali ne migrira. Brojnost ove vrste je stabilna, te se procenjuje da nije ugrožena. Ova vrlo česta gnezdarica, odnosno stanarica se u zimskom periodu hrani raznim semenima, najčešće jede travu i bobičasto voće, a u letnjem periodu za ishranu koristi uglavnom insekte i beskičmenjake, pa je i iz ove činjenice jednostavno zaključiti zašto ima veliku rasprostranjenost i na teritoriji Republike Srbije s obzirom da je hranu koju konzumira lako pronaći u skoro svim delovima zemlje.

Veličina ove ptice iznosi 13,5 cm, ponekad 14 cm, dok se raspon krila kreće od 22,5 cm do 25 cm. Naučni naziv za Veliku senicu je „Parus major“, engleski naziv je „Great Tit“ i nemački naziv „Kohlmeise“. Pripada porodici senica „Paridae“ i redu pevačica „Passeriformes“. Na listi je „Strogo zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva“.