Inđija

Inđija  je jedna od manjih opština Vojvodine čija teritorija zahvata južne obronke Fruške Gore. Zauzima površinu od 384 km² i čini je 11 naselja u kojima živi oko 47.000 stanovnika. Etnički sastav stanovništva je posebno interesantan gde pored Srba žive i Slovaci, Mađari, Hrvati i Ukrajinci. Nalazi se u okviru Sremskog okruga i spada u jednu od najrazvijenijih opština Srbije u kojoj dominira industrija, poljoprivreda, trgovina i u poslednje vreme turizam.


Prema istorijskim podacima ime Inđija prvi put se spominje 1455. godine kao feudalno dobro porodice Šuljok de Lekče, a tek sredinom 18. veka počinje naseljavanje Srba, a kasnije Nemaca, Čeha i Mađara. Tokom 19. i 20. veka počinju da se otvaraju i prve fabrike, ali su ratovi usporili taj razvoj. Posle 1960. usledio je brz razvoj malih i srednjih preduzeća čime je Inđija postala jedna od dosta traženih destinacija za investiranje.

Turistička ponuda opštine je veoma raznovrsna, od prirodnih lepota, kulturnih spomenika do očuvane tradicije i moderne urbane sredine. Reka Dunav opštinom protiče u dužini od 27 km. Na njegovim obalama nižu se plaže, ade i vikend naselja koja privlače ljubitelje ribolovnog, nautičkog i eko turizma. Kroz opštinu prolazi poznata trans-evropska biciklistička ruta Euro Velo 6 koja spaja Atlantik sa Crnim morem. Jedno od naselja, Stari Slankamen, poznato je po izvorima mineralne vode i ostacima turskog kupatila. Tu su i brojni salaši i vinarije koji se mogu posetiti i probati vina i specijaliteti koje prave. Kulturni spomenici ovde opštine su:

I pored modernog razvoja, grad i dalje neguje narodnu tradiciju kroz organizovanje raznih manifestacija: Etno festival, Scena fest, Beška fest, Dani Milutina Milankovića, Krčedinska bućka, Pudarski dani, Dani meda, Dani bresaka, Maradička jesen. Do opštine se dolazi veoma lako, autoputem E-75 od Beograda (43 km) ka Novom Sadu i E-70 iz Zagreba za Beograd. Železnička pruga takođe povezuje opštinu sa Zagrebom i Ljubljanom, i Suboticom i Budimpeštom.