Šargan – Mokra Gora

Park prirode Šargan – Moksa Gora se nalazi u jugozapadnoj Srbiji, na granici sa Republikom BiH. Proglašen je 2004. godine i njegova površina iznosi 10.813 ha. Ona obuhvata Mokrogorsku i deo Kremanske kotline između nacionalnog parka Tara na severu i planine Zlatibor na jugu.


Na njih se naslanja prevoj Šargan (1.167 m), i čini prirodnu vezu sa Zborištem (1.544 m) najvišim vrhom planine Tara, dok se najniža tačka nalazi u Kotromanu (485 m). Park prirode Šargan – Mokra Gora nalazi se na delovima teritorije opština Užice, Bajina Bašta i Čajetina. Duboko usečene doline reka Belog i Crnog Rzava i Kamiške reke svojom uzburkanosti reljefa doprinose lepoti predela, a iznad njih se uzdižu brojni vrhovi. Svojom lepotom ističu se brzaci i vodopadi Veliki i Mali Skakavac, koji se nalaze na reci Kamišni. Od mnogobrojnih lekovitih voda najpoznatiji je izvor Bele vode, dok se od ostalih prirodnih vrednosti izdvajaju Hajdučka i Crvena pećina. Interesantni su nalazi fosilnih ostataka korala, morslih zvezda, puževam, školjki, ježeva, kao i zubi ajkula koji predstavljaju ostatke praistoriskog mora Tetisa. Do ovog parka prirode stiže se automobilom, autobusom i vozom, tj. prugom uskog koloseka čiji veliki uspon iz mokrogorske u kremansku kotlinu poznat po izuzetnom tehničkom rešenju. Pruga prolazi kroz više tunela u vidu broja 8, pa se stoga naziva 'Šarganska osmica' i predstavlja posebnu turističku atrakciju. Njegova udaljenost od Beograda iznosi 255 km, Užica 51 km a od Višegrada 23 km. Na granici parka nalazi se granični prelaz Kotorman sa BiH, na magistralnom putu E-761 koji od Užica, preko Mokre Gore vodi ka Višegradu, Trebinju i dalje ka Boki Kotorskoj u Crnoj Gori i Dubrovniku u Hrvatskoj. Oko trideset kilometara od Mokre Gore prolaze značajni putni pravac E-763 i pruga Beograd - Bar, saobraćajnice koje spajaju centralnu Evropu preko Beograda sa Crnogorskim primorjem.

Park prirode broji oko 800 biljnih vrsta, dok njih 60 spada u endemite. Naročito se izdvajaju: serpentinski tičinac (Cerastium malyi subsp. serpentini), bosanska mišjakinja (Minuartia bosniaca), Pančićev lanak (Linaria rubioides subsp. rubioides), srpski kukurek (Helleborus serbicus), Nikolićeva kandilka (Aquilegia grata subsp. nikolicii),  Pančićeva mlečika (Euphorbia pancicii), Malijev jeremičak (Daphne malayana), cvakija (Halacsya sendtneri), šarplaninski čistac (Stachys scardica), dinarska udovičica (Knautia dinarica subsp. dinarica), dimnjača (Fumana bonapartei). U krajnje ugrožene vrste spada alpski različakv (Centaurea alpina ) čije jedino stanište u Srbiji predstavljaju krečnjački odseci Ograđenice. Tu su još i alpski runolist (Leontopodium alpinum var. alpinum), ženski božur (Paeonia officinalis subsp. оfficinalis), mečja leska (Corylus colurna), šumski ljiljan (Lilium martagon) i druge značajne vrste.

Park se odlikuje i bogatstvom životinjskog sveta. U hladnim salmonidnim vodotocima sreću se: potočna mrena (Barbus peloponnesius), potočna pastrmka (Salmo trutta), ukilja (Alburnus alburnus), klen (Leuciscus cephalus). Od vodozemaca su zastupljeni šareni daždevnjak (Salamandra salamandra), žutotrobi mukač (Bombina variegata), obična krastava žaba (Bufo bufo) i drugo, dok faunu gmizavaca čine slepić (Anguis fragilis), smukulja (Coronella austriaca), eskulapov smuk (Elaphel ongissima), ribarica (Natrix tessellatа), poskok (Vipera ammodytes), šarka (Vipera berus), planinski šargan (Vipera berus subsp. bosniensis), šumska kornjača (Testudo hermanni). Iz orintofaune značajni su: orao zmijar (Circaetus gallicus), osičar (Pernis apivorus), eja livadarka (Circus pygargus), kobac (Accipiter nisus), riđi mišar (Buteo rufinus), suri orao (Aquila chrysaetos), lastavičar (Falco subbuteo), sivi soko (Falco peregrinus), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), прдавац (Crex crex), šumska šulja (Scolopax rusticola), uralska sova (Strix uralensis),  crvendać (Erithacus rubecula) i drugi. Zastupljeni sisari su riđa voluharica (Clethrionomys glareolus), puh lešnikar (Muscardinus avellanarius). Od lovine tu su kuna zlatica (Martes martes), kuna belica (Martes fiona), jazavac (Meles meles), divlja mačka (Felis silvestris), vidra (Lutra lutra), lisica (Vulpes vulpes), vuk (Canis lupus), mrki medved (Ursus arctos), srna (Capreоlus capreolus), divokoza (Rupicapra rupicapra).

Na Šarganu se nalaze arheološki ostaci stare rimske kaldrme, metalni novac i nadgrobne ploče na tzv. rimskom (ili grčkom) groblju koji svedoče da je na prostoru Mokre Gore postojalo rimsko naselje. Na istom groblju se nalaze i srpski srednjevekovni grobovi sa masivnim nadgrobnim pločama. Posebno se izdvaja srednjevekovna Vaznesenjska crkva u Kršanju, koja je do 1834. bila metoh Dobrunskog manastira i pripadala njenoj mitropoliji, kada su pomerene granice prema Bosni. U porti crkve svaka porodica imala je svoju šatru u kojima su nakon liturgije boravili meštani i družili se. Po ugledu na Kršanjsku crkvu 1946. podignuta je i crkva brvnara. U selu Kremna izgrađena je 1939. godine crkva sv. Velikomučeniku pobedonoscu Georgiju.

Glavna turistička atrakcija Šargan – Mokre Gore je pruga "Šarganska osmica" uskog koloseka (760 mm), koja savladava veliki uspon na malom rastojanju ispisujući džinovsku osmicu. Voz, popularni Ćira, tri puta prolazi kroz istu geografsku tačku. Zanimljivo je da je trasu, kojom će 1925. proći kružna pruga 'Šarganska osmica' od Kremne do Mokre gore, prvi osmislio pukovnik Rajevski (Vronski iz Tolstojevog romana 'Ana Karenjina') - put od Užica, preko planine Šargan, do granice sa Bosnom. Duž pruge nalazi se i stari vagoni i lokomotive koji predstavljaju spomenike tehničke kulture i predstavlja jedinstven muzejsko-istorijski prostor pod otvoreni nebom. Od Mokre Gore do stanice Šargan Vitasi prolazi se kroz brojne tunele, mostove, i prelazi visinska razlika od 300 metara i na razdaljini od 15 km. U okviru Mokre Gore nalazi se i selo Kremna, poznata po porodici proroka Tarabića, čije je jedno od proročanstava prolazak Šarganske osmice.

Filmski reditelj Emir Kusturica, ambasador UNICEF-a, osnovao je etno-selo 'Drvengrad' na brdu Mećavnik, koji je izgrađen od autentičnih brvnara prenetih na ovu lokaciju i sada predstavljaju crkvu, galeriju, prodavnice, bioskop, mesto za smeštaj. U Drvengradu se održava tokom januara i medjunarodni filmski i muzički festival Kustendorf, kojem prisustvuju brojni ugledni stvaraoci iz sveta umetnosti u zemlji i inostranstvu. Kao posebna turistička vrednost izdvaja se narodno zidarstvo jer predstavlja etničko blago izraženo u arhitekturi. Karakteristične kuće u seoskim naseljima razbijenog tipa, kao što su brvnare, vajati, mlekari, ambari, košare, itd. predstavljaju znanje i veštinu obrađivanja drveta pomoću kamena. Značajno za razvoj sportsko-rekreativnog i ekoturizma je boravak u pogodnim klimatskim uslovima koje nudi ovaj prostor, pa se mogu organizovati brojne pešačke ture čije staze predstavljaju doživljaj sam za sebe. Ribolovni turizam izdvaja kvalitet vode I kategorije i bogatstvo ribljeg fonda. U atrakcije se može uvrstiti i Pančićeva omorika (Picea omorika), tercijarni relikt na južnim padinama Tare, i džinovska jela (Abies alba) visine 50,5 m i prečnika 1,7 m, na Zborištu i jedna među najvećima u Evropi. Sa ovog područja lako i brzo se stiže do planina Zlatibor i Tare, pa zajedno čine idealnu biciklističku trasu za avanturiste.